nazad

Blog

Ana

Napisala sam naslov ovoga posta 22. studenog 2020. u 23:50.

Stajao je prazan do 22. svibnja 2020. u 12:50.

Možda postoje slučajnosti, a možda postoje sudbine. Valjda kako si želiš vjerovati da ti bude lakše u životu. Ja kombiniram oboje, ovisno o situaciji. 

Ana je bila moja baka. I ne, ovo nije cheesy post o još jednoj baki, jer je bila još jedna baka.

Ali ipak je zračila dobrotom i naivnošću kojom druge bake ne zrače. Mislim, u životu imaš tako malo baki, da nije da možeš napraviti dobar i provjeren research da temeljito tvrdiš da tvoja baka bolje zrači od drugih. Pustite me. 

Na primjer:

  • kada smo se uselili u stan koji su starci kupili 2015., baka je vidjela veliko (neukusno) ogledalo iznad bračnog kreveta i uzviknula mami “Ajme, tu se možete gledati dok se seksate!” 
  • isto tako, kada je djed plakao na (veliki broj!) godišnjici njihovoga braka, rekla je “Ajde Pero, što sada cmizdriš!” 
  • shvaćala je sapunice ozbiljnije od moje škole, iako je škola fakultet i kolegiji nisu satovi, ali who cares, deep down?
  • na 21. rođendan mi je šapnula “Daj se udaj dok ne umrem!”. E jebiga, bako. 
  • uvijek nam je gatala iz kave, radila je najbolje domaće juhe i najfinije torte od oraha
  • uvijek je prvo pitala “Djeco, kako ste?” trljajući bolna koljena, da nas preduhitri s pitanjem kako je ona

U životu nije vidjela mora. I nije to bilo pitanje da joj je uskraćena prilika. Ona je jednostavno birala obitelj i Slavoniju.

Čitav život joj je projurio u Slavoniji ili Sisku. U malome stanu, uz tursku kavu i pekmez za doručak (uz tablete). A svijet je toliki van toga!

Djed joj je kupovao stvari (doslovno sve), ali nikada ju to nije činilo manje snažnom. Bilo je to pitanje nekih drugih vremena i starijih uređenja.

Za nju pojam putovanja je bio odlazak na ćevape na Dolac. Baš je voljela ćevape. 

Bez obzira na sve, nikada se nije žalila ili rastužila.

Životni koncept koji nikada neću shvatiti, a koji ju čini posebnom. Zato je zračila.

Stalno mi je u glavi. Fali mi.

Ali mi je u glavi kada mi treba reći da se ohrabrim na nešto; ne zato što ona nije, nego zato što ja želim.