ausvinkl

U posljednih nekoliko tjedana ugasila sam se i ja, ali i moj blog.

Nije ovo dramatičan manifest o tome kako su potresi zatresli cijeli moj svijet, jer smo moja obitelj i ja više-manje prošli neokrznuti u potresima. Često sam riječ “privilegirano” iskorištavala za druge konotacije, ali u posljednjih godinu dana sam ju ponosno počela koristiti za etiketiranje vlastite obitelji.

Jednostavno me je sustigla 2020. na način da je vaga lijepog i ružnog krajem godine više prevagnula na ružno. Taman fino da pomisliš “ma ok je to, mogu ja to”, ali onda te šusne iza ugla, kao ona tuga kada ne možeš zakopčati hlače koje si kupila prije mjesec dana – a vaga je pokazala da si se udebljala “samo” 70 dkg (možete zapakirati i 75dkg, nije problem!).

Vaga je više prevagnula na ružno i neko vrijeme ostala tako nahero. Kao i naša zgrada: snažna, debela, dobrih potpornih greda, jedna od boljih u Sisku, ali kada ju gledaš izdaleka – jednim dijelom je potonula u zemlju. I to je ok, kažu. Bitno da nije pukla. Nekako se s ovom frazom poistovjećujem ovih tjedana. “Kako si?” – ok, malo ausvinkl. 

No, sve je ok, dragi čitaoče.

Nakon tjedan dana radio tišine i osluškivanja novog potencijalnog potresa, vratila sam glazbu u svoj život. Još uvijek spavam u dnevnom boravku jer se osjećam sigurnije u čošku kauča, nego u krevetu koji gleda na cestu. Ovoga četvrtka sam se prestala tresti, a na posljednji potres jačine četvorke sam mirno rekla: “evo, trese stol” i nastavila s poslom. Sve mi je teže vraćanje u stan u Bauerovoj, jer, iako je bio čvrsto i stabilno utočište obitelji i meni prošle godine – podsjeća me na potrese.

No, i to će proći.  

Osjećam miris proljeća iza ugla, odbrojavam dane do 28. rođendana, jučer sam popila dvije-tri čaše pjenušavog vina više, nisam pala s bicikla i upalila sam Tinder (opet). Sve je u malim stvarima, kažem ti. Počela me je šusati želja za putovanjem, taman nekada onih dana kada su nas počeli cijepiti. Upisala sam vozački, a na vidiku je i proljetno putovanje na Bled. Privilegirana, kažem ti.

Bliže se obljetnice prvih prijelaza vage na lošije, ali na njih ću odgovoriti tako da jednom nogom siđem s vage.