bicikl

bicikliram tako ja, s pedale na pedalu, u petak doma po Branimirovoj biciklističkoj biciklocesti smrti i pridržavam se prigodne brzine.

kao prvo, ne mogu brže jer mi bicikl zvuči kao da melje orahe.

kao drugo, niti želim jer me strah da se ne slupam.

kao treće, na pak tregeru (morala sam guglati kako se ovo piše i ispada da se piše kako se i čita!) sam nespretno zakačila posude od ručka i nadam se da mi neće ispasti putem (jer su iz IKEA-e i genijalne su).

kad ono, zapuhne me jedan težak uzdah i S DESNE STRANE me pretekne jedan jako iznerviran plavi spermić. toliko je mlad.

vidno iznerviran činjenicom da vozi iza bake (mene, ako niste pohvatali), osjetio je potrebu izraziti svoje nezadovoljstvo glasnim uzdahom, poprijekim pogledom preko ramena i glasnim ubrzanjem koje je trajalo tri milisekunde jer smo oboje morali stati na semafor.

haha

zašto su klinci tako nadrkani i gdje žure?