čučavac

evo čitam da se u ponoć prelazi na novi televizijski signal. možda prebrika neke frekvencije pa nam Neo otkrije da je korona glitch u matrici. i meni pošalje nekog kul tipa u mom smjeru.

unaprijed isprike, ali ova će biti o ljubavi. ili nedostatku jedne.

sjećam se da sam s nekih 5 ili 6 godina bila sa starcima u svatovima u Đakovu, ne sjećam se čiji su bili, samo se sjećam da je hrana bila dobra, a da sam ja imala najbolje špange u kosi IKAD. I K A D.

nego, u svatovima sam se druškala sa svojom starijom sestričnom koja me je u jednome trenutku izvukla van, kao pod ful – idemo se šetati. e klinac! ženska se išla naći sa svojim dečkom, a ja sam očito bilo cover up.

priču dalje ne znam, ali prenosim vam što mi je tata rekao:

“ja sam izašao van da vidim gdje ste, a ono Dubravka se ljubi sa dečkom (ne brinite, udala se za tog čovjeka), a ti čučiš ispod njih i čupaš travu!”

to this day, ova korelacija je i dalje ista – ljudi se druže, a ja čupam travu.

also to that same day, druge cure ljube dečke (nekada i one koje ja želim), a ja čučim kraj njih.

da snimaju hollywoodski ljubić o mome životu, morali bi tražiti glavnu glumicu za FILM O MENI.

kažu da je to do loše karme i ja im vjerujem. možda je do stava, to im ne vjerujem. ne znam, ne kužim.

samo znam da više ne mogu čučati, bole me koljena.