Da je život indie film…

1. Sjedila bih na njujorškoj kiši. Jer ne postoji druga kiša i kvalitetnija od one u New Yorku. Ovo je, naravno, laž, ali trebam ilustrirati situaciju i ubaciti drame. Da nema drame, ne bi bilo mene.
2. Zapalila bih cigaretu i zavodljivo gledala u daljinu. Ovako ne pušim i moj pogled u daljinu često povežu s činjenicom da sam ćorava i ne vidim. ‘Kontemplira…’, they would say, ‘o tome je li to čovjek ili je opet u randoj stvari vidjela ljudski lik’. Ali sve bi to izgledalo kul i primamljivo. 
3. Sjedila bih uz taj prozor, dakle, i gledala u daljinu, a na sebi imala samo jednu (mi u Sisku bismo to nazvali galdovčanku) bijelu rebrastu potkošulju. Dolje bi bile one bijele-Bridget-Jones-meets-Carrie-Bradshaw gaće, koje su dovoljno udobne da prekriju onaj prvi kritični šlauf, a dovoljno seksi da mom imaginarnom muškarcu budu seksi. Nećemo ulaziti u njegov ukus, ok?
4. U pozadini bi svirali Future Islands, jer u fazi pisanja ovoga sam luda za njima. Moram istaknuti da mi je jako teško izabrati samo jednu pjesmu za ilustriranje ove scene, ali sve za moje drage čitatelje (ili gledatelje?). Ili moj mozak, jer je to prvo njemu (nj0j?) namijenjeno. Glasnoća tona bi bila onako idealna, dovoljno tiha da tu i tamo čujem auto kako prolazi ili šum lišća na prozoru, ali dovoljno glasna da obriše sve misli koje mi poplavljuju glavu. I dobre i loše.
5. Bila bih copywriter freelancer i dovršala bih svoju prvu knjigu. Nije važno o čemu bi ona bila, znam da bi samo bila drugačija od svih. Jer u suprotnom, why waste the words? Knjiga bi bila dovoljno provokativna, a minimalno romantična.
6. Opet bih povukla dim i zagledala se u daljinu, onako škiljeći, a zavodljivo, i razmišljala o tome kamo mi život ide. Išao bi u dobrom smjeru, dovoljno da gledatelje zadrži na mjestima – bez da imaju potrebu baš sada otići pišati, pogledati što ima na Instagramu ili uzeti još jednu kantu kokica. Imao bi natruhe Woody Allena, puno Tarantina i malo Nolana u mračnoj fazi.
7. Korone ne bi bilo, a na stolu bi mi stajale karte za Caribou i ne bih ni na sekundu potratila misli u smjeru brige hoće li se koncert održati ili hoću li pokupiti koronu u hrpetini ljudi ako se ipak i održi. N-E-M-A.
8. Soba bi mirisala kao vruća cesta natopljena kišom, svježe oprani veš i isprani miris kolonjske koji nikada nisam mogla pretočiti u riječi da ga opišem. Jednoga dana ću ga pitati što je to što nosi i onda će ta kolonjska dobiti opis, ali i težinu. Jer ne mogu ga to pitati samo tako.
9. Pomislila bih: “sutra ću popiti kavu u Bryant parku, taman prije sastanka s urednicom” i rekla: “Alexa, play Tin Man from Future Islands”.
10. I ušukala se kraj Davida u friško opranu Ikeinu posteljinu.

P.S. David je Border Collie.