Export

Ne znam znate li, ali postoji opcija da exportate cijeli chat u jedan mali zip.

Još se uvijek dvoumim je li to genijalno ili zabrinjavajuće. Doslovno, mjeseci i sati razgovora te života s jednom osobom mogu postati jedan mali zip file, koji čak ne mora ni zauzimati puno prostora (barem ne onliko koliko zauzima u tvojoj glavi). Još doslovnije, postanu mala ikona na prepunom desktopu, koja sadržava zgurane i stisnute ljubavne misli, ljutnje, šale i nade – a ti ne znaš što da radiš s njom.

Inače, kada exportaš razgovor, sve se poruke spakiraju u jedan nepregledni .txt file, koji mi kada scrollam ne izgleda ništa preglednije od emocija koje me proganjaju i nakon završetka odnosa. Scroll je beskonačan, kao što je bila i nada da ćemo uspjeti. U zaseban folder ti se spreme sve fotografije, GIF-ovi i videi koje si podijelio s drugom osobom – tehnologija za tebe pospremi odnos. Kada ga već ne možeš sama.

No, napravila sam to jer se nisam mogla nositi s činjenicom da mi pod palcem i dalje stoje moje izjave ljubavi, česte želje za zajedničkim životom i debelo negiranje realnosti. Pomislila sam “previše sam odrasla osoba i previše mi je stalo da samo obrišem razgovor”, ali isto tako sam previše nezrela osoba da se nosim s činjenicom da su mi te poruke pred nosom i htjela sam ih negdje pospremiti. Moja moždana logika je nalagala da je ok da taj zapis o odnosu postoji negdje u cloudu, ali što dalje od mojih očiju.

Zato: click ‘export conversation’.

Odnos je trajao skora pola godine, a moj Mac ga je zippao u roku tri sekunde. Moderna tehnologija ga je pretvorila u hrpetinu jedinica i nula, iako je sav trud zapravo jedna velika nula od samog početka. Nije tehnologija kriva, ja sam.

Sada mi na desktopu stoji zippan folder kao reminder na propalu vezu koja zapravo nije bila ni veza. Negdje uz folder ‘CEs for August’ stoji zippani propali ljubavni projekt ‘Whatsapp – imeiprezime’. Premjestila sam ga u folder “Privatno”. Mislim da premještanje foldera po pravom desktopu nema toliki terapetuski učinak koji sam očekivala da će imati. Mislim da ću ipak taj folder prebaciti na hard disk; još jedan relikt ‘onoga što je moglo biti’. Strateški ću ga ubaciti u folder s ljubavnim filmovima koji mi i dalje bude lažnu nadu.

Sve u svemu, zamisli da možeš exportati emocije? Zippati. Skompresirati.

I poslati; ali kome?