Gdje ti pripadaš?

A ti?

Ti ne pripadaš nikome, jer ne postojiš. That’s an easy one.

I da postojiš, pripadao bi lijepim stvarima. 

Pripadao bi mojoj kuhinji u kasne sate dok radim pizzu samo zato što želim.

Pripadao bi otvorenom prozoru i bučnoj ulici koja nije tiha u niti jednoj minuti dana.

Pripadao bi mojoj Spotify listi omiljenih pjesama. Sigurno. 

Pripadao bi mom kauču u onom malom ćošku dok držiš Bowieja. BTW, nemoj zamjeriti što sam ovo prakticirala s drugima. Bowie je svjetsko blago i treba ga dijeliti, jebiga.

Pripadao bi tišini i miru na kraju dana. Samo bi… bio.

…