pornić

Bok, ti čitaoče; opet ću roknuti jednu o ljubavi i romantici.

Nedavno sam, u sklopu jednog zanimljivog retrospektivnog razgovora sa sugovornikom (za kojeg nikada nisam očekivala da će sjediti u mome stanu ikada), čula rečenicu koja mi je ostala urezana u pamćenje, a ide ovako nekako: “ono što su pornići za muška očekivanja, tako su romantični filmovi za žene”.

Jebote, to je istina.

U četvrtom sam srednje posudila knjigu “Žena vremenskog putnika”. Imala je lijepu tirkiznu naslovnicu, bila je poprilično debela, a teta iz knjižnice je rekla da bi to mogao biti dobar fit s obzirom na ono što sam tražila. Budimo realni, tražila sam ljubić. No, knjiga je bila sva stara i divna, pohabana sa milijun malih datumskih žigova, ali na sebi je imala nešto jako posebno. Naime, na prvom stranici, ispod posvete autorice se nalazila rukom ispisana poruka: “Vjeruj u ljubav”. E, to me izulo iz cipela.

Anyways, fast forward na 2020. kada je sve otišlo u bananu. 

Iz ove perspektive zapravo vidim da sam romantizirala knjigu u kojoj se slavila ljubav starijeg alkoholičara koji je putovao u prošlost pričati s malom djevojčicom i pripremao ju da jednoga dana bude njegova žena, a onda je ona kao njegova žena opet brinula o sto njegovih prošlosti i sadašnjosti (pa čak i sa mlađim njim ostala trudna!). Čovječe, pa ta priča ima više problema za riješiti nego jedna šira obitelj za vrijeme običnog nedjeljnog ručka! Sama sebi sam gradila sliku da ljubav mora biti ljubav samo ako je tip dovoljno sjeban da ga ja moram spasiti.

HAHAHAHA, ne. 

Na faksu sam se zagrijala za jednog kul tipa koji je imao divnu gustu crnu kosu i volio je Star Wars. Selektivnim sluhom sam odlučila ne čuti činjenicu da ima curu i prepustila se njegovim dugim pauzama u rečenicama (valjda da pokaže koliko je duboko samosvjestan?) i pozivu da dođem kod njega pogledati film po mome izboru. Oduševljena tadašnjim feelingom (neopisive romantike) koji mi je pružio “After Midnight” Woodyja Allena, predložila sam da ga skupa pogledamo, u nadi da će ga potaknuti na romantiku i da ćemo imati lijepu crnu djecu koja će se zvati Leia i Luke….

Nakon slatkog make out sessiona i možda 25% odgledanog filma, odvezao me je na vlak. Onako sva sretna sjela sam uz prozor (kao da sam u filmu), a taman tamo prije Hendrixovog mosta (gdje je meni bilo dosta), vidjela sam ga na parkingu kako ljubi drugu curu…

HAHAHAH, seen.

Jednog divnog ljeta tijekom srednje sam s kazališnom grupom otputovala u Francusku na kazališnu smotru svjetskog kalibra, gdje smo igrali predstave pred kazališnim amaterima cijeloga svijeta. Ako sam ikada osjećala kao da mogu bilo što u životu, to je bilo toga ljeta. No, među svim tim narodima koji su se sjatili u vrući srpanjski Grenoble, ja sam zamijetila jednog divnog Rumunja koji je nosio šal, iako je bilo toliko vruće da nisi mogao disati. Pokušala sam sve što sam mogla, ali nije me zamjećivao. Međutim, kolega iz njegove trupe, slatkih očiju – da, dobro mislite, on me je pak zamijetio. Jednu večer, iako nevoljko, otišla sam s njim u šetnju, u nadi da će ovaj drugi biti ljubomoran (jer to tako ide u filmovima, I guess).

Nekoliko minuta kasnije, na hodniku praznog vatrogasnog stubišta, ispod lijepih ljetnih zvijezda, taj sladak Rumunj mi je citirao Shakespeara i to Romea i Juliju.

Na francuskom.

U Francuskoj.

And suddenly, I felt nothing. Toliko mi je bilo neugodno pred tim činom da sam pobjegla i bacala seen čovjeku ostatak festivala.

E jebiga, ne bacaj romantike pred sisačke seljanke. 

Iako nam filmovi, serije i knjige ukazuju na drugačije, mislim da je ljubav i romantika svugdje samo ne u onim stvarima koje očekuješ.

Za mene je to lagano geganje u kuhinji dok vrije čaj uz dobru glazbenu pozadinu, u vožnji u drugi grad da bi se samo popila kava, laganoj ruci na leđima kako bi se pustilo da prva prođem kroz vrata, dobrom i intezivnom pogledu u prostoriji punoj ljudi, kvalitetnom razgovoru na nekvalitetnom kauču do 3 ujutro ili grizu hamburgera koji je toliko dobar da ga moraš podijeliti s nekim drugim. Za neku drugu osobu to je neka skroz druga stvar.

I to je ok dok si fer prema drugoj osobi.

Možda vam je sada jasnije zašto sam još uvijek single… Karma.