Pušenje

Nisam sigurna jesam li tek zapalila? Možda?

Znaš oko kada čekaš tramvaj koji nikako da dođe pa zapališ… i eto ga. Psuješ, gaziš friško zapaljenu cigaretu i brojiš kune iz džepa jer su danas preskupe te cigarete, čuješ u glavi kako ti savjest zvoncka kako si mogla spasiti dijete iz Afrike to nepopušenom cigaretom…

“Jamire, želiš li cigaretu?” (hehe)

Možda.

Možda sam tek sfrkala friški duhan i srolala savršeno simetričnu cigaretu.

I gledam je s mišlju: “Želim li je baš sada zapaliti ili čuvati za neku dobru šalicu kave?”.

Spremam je u tabakeru (guglala sam kako se ovo piše, nikada nisam ovjekovječila tu riječ na papiru ili ekranu), onako ful zadovoljno kako znam uživati u životu.

Možda nisam osoba koja frče duhan. Možda.

Mislim, nisam osoba koja puši cigarete uopće.

Mislim, nisam sigurno osoba koja puši cigarete.

Ali sam osoba koja često popuši.

Možda sam već na koljenima.

Da, ti dušebrižniče i možda pokoji creeperu ovog profila. I SAID IT.

Oprosti bako na ovoj metafori, drago mi je da nemaš internet.

Ali možda jesam. Možda uživam.

Možda.

Možda sam samo onaj tužni striček sa kutije cigareta koji leži onako pofrkan i gol u krevetu.

Mislim da on predstavlja impotenciju.

Ne bih htjela biti fotografska reprezentacija impotencije.

Ali ne bih htjela biti niti onaj čovjek s rupom u grlu.

Taj sigurno nema puno za reći.

Možda.

Možda sam ja ona popušena cigareta na dnu pepeljare, koja se fino zapekla na samo dno.

Onu koju konobari mrze jer je moraju s vodom isprati, umjesto da samo prebace pepeo iz jedne u drugu pepeljaru.

Ona koju prst nečije ruke toliko puta strastveno gasi i gazi po dnu pepeljare, dok pokušava dokazati da je u pravu osobi preko puta stola. I onda kada ne dokaže da je u pravu, stisne još jače i protrese po pepeljari.

Ona koju zapravo zapališ prvu i ful uživaš u njoj, ali već zaboraviš njen okus nakon popušene cijele kutije. I nikada je se ne sjetiš.

Možda.

No, mislim da sam popušila.

Da sam popušila jedno slatko “Volim te”.

Da sam ga s takvim guštom popušila punih pluća bez razmišljanja o posljedicama.

I što onda?

Pa bole me pluća, smrde mi prsti i sigurno sam se navukla.

Sada želim još, a mislim da mi je ovo bila posljednja cigareta prije zatvaranja dućana i moram čekati jutro.

Jesam li zbog toga pušač?